Što sam čekala da se promijeni?
Jutros sam slušala razgovor s Evom-Marijom Zurhorst. Dok je govorila o svojim pocetcima isvojoj nesigurnosti, pisanju i strahu od govorenja, prepoznala sam nešto svoje. Mogu napisati ono što osjećam, a onda se uplašiti trenutka u kojem će to netko pročitati ili čuti ili ću morati o tome pričati.
Ali najduže sam ostala razmišljati o promjeni. O tome koliko sam svojeg života provela nadajući se da će se promijeniti netko drugi.
Od braka sam željela obitelj, bliskost i sreću. Dugo sam vjerovala da to što ja toliko želim mora biti moguće i za nas. Ako još malo objasnim, pokušam drukčije, budem strpljivija, možda ćemo napokon živjeti ono čemu sam se nadala.
Danas se pitam koliko sam u toj nadi vidjela naš stvarni život, a koliko onaj koji sam željela imati.
Ne pišem svoje knjige da bih ženama govorila da ostave muževe. Vjerujem da vrijedi čuvati odnos u kojem oboje žele sudjelovati, preuzeti odgovornost i nešto mijenjati. Ali znam i koliko se dugo može pokušavati za dvoje, ne želeći sebi priznati da vlastita želja nije dovoljna.
Kada govorim o promjeni sebe, ne mislim da sam trebala postati bolja kako me netko ne bi povrijedio. Za tuđe nasilje nisam bila odgovorna. Mislim na to da sam trebala početi slušati i sebe: što mi se događa, što trebam i što više ne mogu prihvaćati. Prihvatiti stvarnost nije značilo složiti se s njom. Značilo je početi odlučivati prema onome što živim.
Iz mojih se knjiga može pročitati koliko izgubljenih bitaka imam iza sebe. Nastavljala sam i onda kada nisam znala kamo idem, ponekad zato što nisam vidjela drugi izbor. Ne želim danas tim godinama pripisivati jasnoću koju tada nisam imala.
Sada ipak bolje razumijem koliko je važno da u vlastitom životu primijetim i sebe. Godinama sam pokušavala razumjeti druge, njihova raspoloženja, razloge i postupke. Sebi sam rijetko postavljala jednako pažljiva pitanja.
Prošlost me oblikovala. Neke njezine posljedice još nosim. Ali želim upoznavati i dijelove sebe koji nemaju veze s onim što mi se dogodilo: što me veseli, što želim stvarati, kakve odnose želim živjeti.
Možda promjena počinje upravo pitanjem koje sam dugo odgađala: što želim za sebe, čak i ako se druga osoba nikada ne promijeni?