Moje Neizrečeno

“Prvi put kad me udario, nisam otišla.”

Ne zato što nisam mogla.

Nego zato što sam vjerovala da je to bio trenutak — a ne početak.

Ovo nije samo priča o nasilju.

Ovo je priča o onome što dolazi poslije. O tišini koja se uvuče u svakodnevicu. O mislima koje same sebe uvjeravaju da nije tako strašno. O ljubavi koja se polako pretvara u nešto što više ne prepoznaješ — ali još uvijek pokušavaš spasiti.

To je priča o gubitku sebe koji se ne dogodi odjednom, nego tiho, gotovo neprimjetno. O granicama koje pomičeš, o riječima koje ne izgovoriš i o istini koju osjetiš, ali je ne slijediš.

I o onom najtežem trenutku — kad shvatiš da si znala. I da si ostala.

Ova knjiga nije napisana da bi dala odgovore.

Napisana je da bi netko u njoj prepoznao sebe.

Ako si ikada utišala vlastiti glas da bi zadržala nešto što te već lomilo — razumjet ćeš.